Članovi SRD 315 Sjeverozapad nastavili su proteklog vikenda sa serijom minitrekinga, koji se organiziraju uvijek na nekoj drugoj lokaciji u okolici Varaždina. Tako je drugi ovogodišnji minitreking održan u šumskim i brdovitim predjelima okolice Čeva, a organizirali su ga Christian Bajsić i Kristina Zajec.

Start i cilj Minitrekinga Čevo su bili u bistrou Z3 u Završju Podbelskom. Startalo se na kronometar,  s razmacima od po jednu minutu po natjecatelju. Od starta je put vodio prema prvoj kontrolnoj točki do koje je najkraći put bio preko uskog klimavog drvenog mosta preko rijeke Bednje, a  zatim na prvi greben s kojeg puca pogled na Završje i Podevčevo. Na tom grebenu se nalazila prva kontrolna točka. Od tuda je bilo potrebno spustiti se na šumski put kojim se trčalo do asfalta u Belskom Dolu i uzgajališta pastrva. Većina sudionika minitrekinga  odabrala je put koji ide iza uzgajališta i vodi prema grebenu na jug, gdje je bila druga kontrola. Nakon susreta nekih sa zmijom u blizini druge kontrole i nepoznavanja istih (bezopasna bjelouška) noge su ih brže nosile dalje , trčeći niz greben, pokraj starog kamenoloma uz cestu. Trčalo se zatim strmim putem u brdo, prema stijeni iznad kanjona.  Do nje se trebalo doći laganim penjanjem po stijeni do vrha, na kojem je bila treća kontrolna točka. Prema kontroli broj četiri na jednom od vrhova kod Jelenice i zatim kontroli broj pet na vrhu nakon vrha Pršenac stvari su se počele komplicirati jer je ponestalo šumskih puteva i dobrih orijentira. Ovdje je sposobnost orijentacije došla do izražaja jer je bilo potrebno znati čitati i kretati se prema izohipsama na karti, ne gubeći nepotrebno previše na visini. Ovo nije baš svima pošlo za rukom, pa je bilo manjih gubljenja  i lutanja po šumi. Tu su šumske puteve zamijenili tragovi veprova i zvuk šumskih stvorenja, ali je većina ipak uspješno pronašla točke 4. i 5. Sa točke pet, krećući se dalje kroz šumu, izbili smo na križanje šumskog puta Grebengrad-Pusta-Bela-Vrh Čevo. Budući da je kontrola broj šest bila kraj potoka jedan km niže u smjeru sjevera, natjecatelji su se sjurili  na divlje mimo putova u nizinu, prateći potok, sklizajući se i padajući po blatnjavoj i mokroj podlozi. Na kraju se trčalo direktno kroz potok, u čemu se uživalo šljapkajući i polijevajući jedni druge, sve dok nisu pronašli kontrolu broj šest skrivenu u jednom od rukavaca potoka. U ovoj fazi utrke natjecatelji su već bili prilično mokri, pa su nastavili i dalje u istom tonu, trčeći po potoku u nizinu prema kontroli broj 7. Ona se nalazila kraj stare kućice pokraj Bednje. Nakon skupljanja te zadnje sedme kontrole bilo je potrebno još samo doći do cilja. Ispred natjecatelja se ispriječila Bednja nabujala od kiše dan prije, pa je većina ipak prema cilju krenula okolo naokolo preko cestovnog mosta bojeći se da ne namoče mobitele. Par hrabrih išlo je direktno i zagazilo u hladnu Bednju, neki i do pojasa. Na cilj su stigli mokri kao miševi, ali uštedjevši još par minuta vremena koje nisu izgubili okolnim putem preko mosta.

Najbrži na minitrekingu Čevo je bio Marjan Lonjak s vremenom 1h:35min. Nakon njega na cilj je stigao Mario Hrgarek s vremenom 1h:42min a treći je bio Marko Leljak s vremenom 2h:02min.

Od žena najbrža je bila Ana Plantak s vremenom 2h:36min a druga je bila Vanja Ilisić s vremenom 2h:46min. Ostale pripadnice nježnijeg spola nisu skupile sve potrebne kontrole.